DUGA NOĆ 7.(Drevno proročanstvo)
(1) Ludak se budi Noć je bila gusta kao dim iz vatre koja se gasi. Negde između mraka i snova, Ludak se pomerio. Kapci su mu zatreperili, ali nije bio siguran da su to bili njegovi kapci. Disao je, ali vazduh mu je bio pregust. Zatvoren prozor nije mogao da zaustavi mirise. Osetio je, meso, vlagu, krv... strah. Čuo je srce, ne svoje. Nečije, tuđe. Neko je stajao u hodniku. Neko... ili nešto. Polako je otvorio oči. U sobi je bilo mračno. Ali on je video sve. Čistо. Precizno. Kroz zidove. Kroz san. Ustao je bez zvuka. Ožiljak na vratu bio je tu, ali više nije boleo. Srce je tuklo tiho, sporo, kao da sе prilagođava drugom ritmu. Stao je pred ogledalo, gledao sebe, ali... odraz mu nije pratio pokret. Na prozoru je zasijao mesec. Niz vrat mu je skliznula kap znoja. Ili... je to bila suza? (2) U rezervatu - Kamano proročanstvo U središtu sela, pred vatrom koja se ne gasi, Kaman je stajao sa starim svitkom u ruci. Papir je bio požuteo, rubovi spaljeni vremen...