DUGA NOĆ 8.deo(Odluka krvi)
Ludak je sedeo na obali jezera, nepomičan. Povremeno bi mu se pogled zadrhtao na površini vode, kao da traži sopstveni odraz -ali svaki put bi ga povukla tama. Nebo je bilo zategnuto, bez zvezda, ali pun mesec je sijao sa bolesnom žućkastom nijansom. Iako je nosio svoju staru jaknu i patike, sve u vezi sa njim izgledalo je… novo. Ili tuđe. Koraci iza njegovih leđa bili su lagani ali odlučni. Kamani. Stajao je tik iznad Ludaka i posmatrao ga kao što se posmatra opasna životinja: s poštovanjem, ali i spremnošću da reaguje. „Vreme je,“ reče Kamani dubokim, ali umirujućim glasom. Ludak ga pogleda, oči su mu bile tamnije nego ranije. Gotovo bez zenica. Kao da u njima gori noć. „Znam. Ali ne osećam se kao da biram. Više kao da neko već bira umesto mene.“ Kamani klimnu glavom, pa sede pored njega. „Zato i postoji ceremonija. Ne da bi ti odabrao -već da bi znao ko si.“ Tišina. Samo šum vetra kroz lišće i daleki krik sove. „A šta ako mi se ne svidi odgovor?“ Kamani zadrža pogled ka m...